FIZIKA ZA OSNOVNU ŠKOLU
1. Šta je mehaničko kretanje?
2. Šta je referentno telo?
3. Objasni relativnost kretanja
1. Mehaničko kretanje
2. Osnovni pojmovi koji se koriste za opisivanje mehaničkog kretanja
3. Prebacivanje mernih jedinica za put, brzinu i vreme
4. Veza između puta, brzine i vremena
5. Utvrđivanje prebacivanje mernih jedinica i korišćenje obrazaca
6. Najčešće greške u radu zadataka
7. Mehaničko kretanje – Tekstualni zadaci (prvi deo)
8. Mehaničko kretanje – Tekstualni zadaci (drugi deo)
9. Mehaničko kretanje – Tekstualni zadaci (treći deo)
10. Srednja brzina RPK
11. Zadaci – srednja brzina
12. Grafičko prikazivanje ravnomerno pravolinijskog kretanja
13. Zadaci – grafičko prikazivanje ravnomerno pravolinijskog kretanja
Mehamičko kretanje je promena položaja u odnosi na drugo telo (referentno telo).
Referentno teleo je telo u odnosu na koje posmatramo kretanje.
Reč relativno koristimo kada želimo da kažemo da je nešto tačno pod određenim uslovima (Marko se kreće ako je referentno telo drvo, a miruje akoje referentno telo automobil). Za veše roditelje vi ćete reči da su oni relativno stari, a vaša baba ili deda će za njih reći da su relativno mladi. Suprotan pojam od relativnog je apsolutno. Ako za nešto kažemo da je apsolutno tačno, to je tačno bez obzira na bilo kakvu promenu.
Ako posmatramo svet oko sebe, možemo da primetimo da je sve oko nas u neprestanom kretanju. Pod kretanjem podrazumevamo: let ptice ili helikoptera, kruženje Zemlje oko Sunca, ali isto tako i rast nekog živog bića ili erupciju gejzira i vulkana.
Mehaničko kretanje se definiše kao: promena položaja tela u odnosu na druga tela tokom vremena.
U ovoj definiciji kretanja se pominju „druga tela“ u odnosu na koja se posmatra kretnja. Ta tela se nazivaju referentna tela. Telo u odnosu na koje se posmatra kretanje drugih tela naziva se referentno telo.
Referentno telo je neophodno uvesti, to se može videti iz primera devojčice u vozu. Ako posmatramo njeno kretanje u odnosu na sedišta u vozu, ona miruje, ali ako posmatramo u odnosu na neku zgradu, devojčica se kreće (kao i sedišta u vozu). Zbog ovoga se kaže da je kretanje relativno. Reč relativno koristimo kada želimo da kažemo da je nešto tačno pod određenim uslovima (devojčica u vozu se kreće u odnosu na zgradu, a miruje u odnosu na sedište). Za veše roditelje vi ćete reči da su oni relativno stari, a vaša baba ili deda će za njih reći da su relativno mladi. Suprotan pojam od relativnog je apsolutno. Ako za nešto kažemo da je apsolutno tačno, to je tačno bez obzira na bilo kakvu promenu.
Kada se proučava neka pojava, određuje se referentno telo i ono se ne menja tokom trajanja ogleda.
Postavlja se pitanje da li postoji telo u odnosu na koje bismo uvek posmatrali sva kretanja drugih tela. Za takvo telo očekivali bismo da apsolutno miruje u prostoru i ono bi bilo apsolutno referentno telo. Da li bi to mogla da bude Zemlja, Sunce ili centar naše galaksije? Zemlja se okreće oko Sunca, ali se i Sunce kreće unutar naše galaksije, koja se pak kreće u odnosu na druge galaksije, tako da nema apsolutnog referentnog tela. Možemo zaključiti da je svako kretanje i mirovanje tela u prirodi relativno.
NE POSTOJI APSLUTNO MIROVANjE ili APSLUTNO KRETANjE već RELATIVNO MIROVANjE ili RELATIVNO KRETANjE, što zavisi od izbora REFERENTNOG TELA.
1. Njutnovi zakoni: Njutnovi zakoni kretanja formulisani su od strane engleskog fizičara Isaka Njutna i smatraju se osnovnim principima mehaničkog kretanja. Prvi zakon kretanja, ili zakon inercije, kaže da telo ostaje u stanju mirovanja ili ravnomernog pravolinijskog kretanja sve dok na njega ne deluje neto sila. Drugi zakon kretanja opisuje vezu između sile, mase i ubrzanja tela, dok treći zakon kretanja tvrdi da svaka akcija ima suprotnu i jednaku reakciju.
2. Ležeće telo ostaje u mirovanju: Prema Njutnovim zakonima, ako na telo ne deluje sila, ono će ostati u stanju mirovanja. Ova karakteristika tela poznata je kao inercija.
3. Otkucaji srca: Kada srce kuca, radi se o mehaničkom kretanju. Kroz redovne kontrakcije srca, mehaničko kretanje krvi omogućava cirkulaciju hranjivih materija, kiseonika i drugih supstanci po celom telu. Srce je izuzetno efikasan mehanički organ koji neprekidno radi tokom čitavog života, omogućavajući nam da ostanemo živi i zdravi.
4. Teorija relativnosti: Teorija relativnosti je fizička teorija koju je razvio Albert Ajnštajn u 20. veku. Ova teorija ima dve osnovne grane: specijalna teorija relativnosti i opšta teorija relativnosti. Specijalna teorija relativnosti se bavi kretanjem u odsustvu gravitacije, dok opšta teorija relativnosti uključuje gravitaciju.
5. Vremenska dilatacija: Prema specijalnoj teoriji relativnosti, vreme teče drugačije u različitim referentnim sistemima koji se kreću jedan u odnosu na drugi. Kada se objekat kreće brže, vreme na tom objektu se usporava u odnosu na vreme na statičnom objektu. Ovo je poznato kao vremenska dilatacija.
6. Crne rupe: Opšta teorija relativnosti predviđa postojanje crnih rupa. Crna rupa je region prostora u kojem je gravitacija toliko jaka da ništa, uključujući svetlost, ne može pobeći izvan njenog horizonta događaja. To ih čini veoma neobičnim objektima u svemiru.
7. Vremenske petlje: Opšta teorija relativnosti dozvoljava postojanje vremenskih petlji, što su putanje kroz vreme koje se vraćaju u prošlost. Ova ideja je podložna kontroverzama i još uvek je predmet naučnih istraživanja i diskusija. Postojanje vremenskih petlji otvara mogućnost putovanja kroz vreme i postavlja pitanja o uzrocima i posledicama takvih putovanja.